Do jesenjih mjeseci 1736. godine mobilizirano je oko 10.000 ljudi. Oni
su pod neposrednom komandom tadašnjeg hercegovačkog sandžakbega
Bećir-paše Čengića otišli u Moldaviju, gdje su proveli zimske mjesece.
Njihov odlazak je oslabio odbrambenu moć Bosanskog ejaleta kao
najisturenije pokrajine evropskog dijela Osmanskog carstva.
U proljeće 1737. godine su nastavili put prema dobivenom ratnom
rasporedu kod Očakova (Otschakiw). Tu su u neposrednoj borbi sa ruskom
vojskom 14. jula 1737. godine doživjeli poraz. Mnogi od prisutnih
Bošnjaka su zajedno sa Bećir-pašom izgubili život. Preostali dio je u
narednom periodu bio u ruskom zarobljeništvu. Tek nakon potpisivanja
osmansko-ruskog mirovnog ugovora 28. decembra 1739. godine, preostali
dio zarobljenih Bošnjaka dobio je priliku da se vrati kući. Do toga je
došlo tek 1742. godine. Od 10.000 ljudi koliko ih je bilo mobilizirano
1736. godine, šest godina kasnije (1742) kući ih se vratilo svega 1.340,
tj. manje od jedne petine.
I ovaj podatak nam govori zašto u XVIII
stoljeću dolazi do smanjenja Bošnjaka u Bosni koji su tokom XVIII
stoljeća ginuli u brojnim ratovima, umirali od zaraznih bolesti ili
odlazili u želji da u drugim pokrajinama Carstva nađu bolje uvjete
života.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen