Freitag, 30. September 2016

crni rituali Rašine vještice (Black Magic Rituals of Karadzic´s witch Stana Kojic)

Po istom receptu političko rukovodstvo Republike Srpske na čelu sa Radovanom Karadžićem imalo je svoj tim proročica.

Naime, poznata je dugogodišnja "saradnja" i patološka povezanost Radovana Karadžića i živopisne proročice Stane Kojić - Baba Stane iz okoline Bijeljine, koja je srpskom lideru tokom rata služila kao "vojni savjetnik". Prema savjetu proročice Babe Stane, širom Republike Srpske pobodeno je sto hiljada "specijalnih" krstova koji ovaj entitet štite od neprijatelja. Karadžić je proročicu iz Semberije angažovao 1995. godine da svojim natprirodnim moćima zaustavi hrvatsko-bošnjačku ofanzivu na Bosansku Krajinu. Kasnije je formirala sliku Republike Srpske koju je predočila Karadžiću tvrdeći da joj se u staroj seoskoj kući u Brodcu prikazao Isus Hrist. Objasnila je kako ga je vidjela razapetog na prostoru od Prijedora do Srebrenice, i od Đakova do Trebinja i ustvrdila da upravo tako treba iscrtati granice Republike Srpske.

Sa Baba Stanom Karadžić se prvi put sastao u vrijeme napada na Srebrenicu u ljeto 1995. nakon što se, kažu, uvjerio u tačnost njenog proročanstva vezanog za ovaj grad. Mjesec dana prije pada Srebrenice napisala je Karadžiću dan i sat kada će grad preći u srpske ruke. Noć prije nego će grad pasti došla je sa Radovanom u Srebrenicu i na obližnjem brdu izvela ritual kojem je prisustvovalo i nekoliko oficira. Te noći žrtvovano je šest ovaca. Sutradan je Mladićeva vojska zauzela Srebrenici, što je Karadžića uvjerilo u Stanine moći. Nakon toga, postala je njegovom privatnom proročicom, pratila ga je u stopu po ratištu. Zajedno s njom obavljao je obrede žrtvovanja ovaca na mjestima koja bi ona odredila. Izgovarajući molitve ubadali su krstove na mjesta na kojima su prije toga zakopane kosti koza i ovaca po tačno utvrđenom rasporedu. 

Slobodna Bosna
"Paranormalni vojni ešalon"
22.4.2010

 Baba Stana Kojic article 2003
http://www.infobiro.ba/article/285293

 Baba Stana Kojic article 2004
http://www.infobiro.ba/article/27599

bio bi zahvalan, ako bi neko mogao skenirati ova dva clanka iz Slobodne Bosne 2003/2004, posto tekstovi nisu dostupni na Internetu!

Radovan Karadžić: "u Sarajevu će izginuti 300.000 Muslimana"

 “Aha, ne, ma oni, oni moraju da znaju čoveče oko Sarajeva ima 20.000 naoružanih Srba, pa to nije normalno, pa oni će, oni će nestati, Sarajevo će biti karakazan u kome će izginuti 300.000 Muslimana, oni nisu normalni. Ja ne znam, ja ću sad njima morati otvoreno da govorim, ljudi nemojte se zaj………. u BiH ima tri, četiri stotine hiljada Srba naoružanih. Šta vi mislite, plus je tu armija i tehnika i sve to, šta vi mislite da se možete, da se otcijepite kao Hrvatska.”

Radovan Karadžić u razgovoru sa Slobodanom Miloševićem, 8. 7. 1991.

Freitag, 9. September 2016

Istocni Mostar 1993 odbranjen preko Teherana i Moskve!!!

Nakon neuspjelog mirovnog posredovanja s Hrvatskom, na izričitu molbu Alije Izetbegovića, iranska diplomatija uspjela je isposlovati ozbiljne ustupke srpske strane bez čije je pomoći odbrana Mostara bila nezamisliva. U maju 1993. godine Mostar se nalazio u dubokoj dvostrukoj blokadi a jedina veza sa snagama Armije BiH u Jablanici i Konjicu bila je uska, deset sati hoda duga pješačka staza preko vrleti planine Prenj.

U takvoj situaciji oskudno naoružani vojnici 4. korpusa Armije BiH u Mostaru nisu mogli računati na duži otpor nadmoćnim snagama HVO-a i početkom augusta 1993. godine posredstvom zakulisne, paralelne diplomatije (Sarajevo-Teheran-Moskva-Beograd-Pale) započeto je do tada nezamislivo vojno savezništvo Armije BiH i Vojske RS zahvaljujući kojem je i odbranjen dio Mostara na lijevoj obali Neretve.

U dosluhu sa Sarajevom, iranska diplomatija uspijevala je iskoristiti dobre relaciju Moskve s Beogradom i još bolje relacije Beograda s Palama i svome štićeniku Izetbegoviću obezbijediti neke koncesije srpske strane. U takve koncesije ubraja se i obilata a, po mnogima, i presudna srpska podrška Armiji BiH na mostarskom ratištu.

Vojna saradnja 4. korupsa Armije BiH i Nevesinjske brigade formalno je započeta 8. augusta 1993. godine o čemu svjedoči i tajna vojna depeša koju je zapovjednik 4. korpusa Arif Pašalić uputio sarajevskoj Komandi. U depeši se iznose pojedinosti srpsko-bošnjačkih pregovora u koje su osim vojnih zapovjednika 4. korpusa bili uključeni i tadašnji politički prvaci Mostara - Fatima Leho i Safet Oručević.

Mada se dugo smatralo da je srpsko-bošnjačka vojna saradnja u Mostaru bila potaknuta vrećama deviza, brojne činjenice govore suprotno. Kako doznaje Slobodna Bosna, u toj operaciji 4. korpus Armije BiH potrošio je neznatna sredstva - samo stotinjak hiljada DM - što je suviše sitan novac da bi se njime opravdala tako krupna vojno-politička usluga srpske vojske.

Naime, pregovore u ime srpske vojske u početku je vodio major Novica Gušić, zapovjednik lokalne brigade iz Nevesinja, no kako se uskoro u pregovore uključio i general Ratko Mladić, postalo je sasvim jasno da se srpska pomoć Armiji BiH u Mostaru odvija uz puno znanje i saglasnost zvaničnog Beograda - stvarnog planera vojnih operacija u BiH. To je postalo osobito jasno nakon Mladićevog prijedloga o sveobuhvatnim vojnim operacijama koje bi zajednički realizirale dvije armije.

«Vi krenite prema Stocu, Dubravama i Neumu a mi ćemo uzeti sve lijevo od Neuma do Ploča. I tada ćemo zajednički pregovarati sa Hrvatima», predlagao je Mladić svojim mostarskim sagovornicima s kojima se nekoliko puta sastajao u Podveležju - na lokalitetu Buska i Gostina šuma.

Krajem augusta 93. godine između srpske i bošnjačke strane bila je uspostavljena stalna telefonska veza pod kodnim nazivom «Višnja-Jabuka». Vojna saradnja odvijala se dvostruko: pripadnici 4. korpusa Armije BiH redovno su opskrbljivani municijom za pješačko naoruženje, no haubičke i minobacačke projektile na položaje HVO-a ispaljivala je srpska vojska prema ciljevima koje je dobivala kodiranom telefonskom vezom «Višnja-Jabuka».

Vojna srpsko-bošnjačka saradnja na mostarskom ratištu trajala je skoro punih 15 mjeseci - sve do vojne operacije Armije BiH «Jesen 94» usmjerene na Istočnu Hercegovinu kako bi se oslabio srpski pritisak na Sarajevo.

Izvor: Slobodna Bosna