Budalina Tale - Tale Ličanin - od Orašca Tale - Ibrahim Tale
Na njoj sedlo od orahovine, Kuskuni joj od mašljikovine,
A kolani od kore lipove, Dva kajasa dva prez koča lika,
Sve na njemu od abe haljine, Na glavi mu fesić kapa mala,
Kapa mala vrlo izderana, Kroz kapu mu perčin ispanuo,
A za pasom samica kubura, Na njoj dvanest trišnjovih limova.
A kolani od kore lipove, Dva kajasa dva prez koča lika,
Sve na njemu od abe haljine, Na glavi mu fesić kapa mala,
Kapa mala vrlo izderana, Kroz kapu mu perčin ispanuo,
A za pasom samica kubura, Na njoj dvanest trišnjovih limova.
Da kakav je, Bog ga nagrdio. Žuto kljuse, ljudurina gruba,
A na njemu loše odijelo. Kroz čizme mu propanule pete,
Kroz čakšire ispala koljena, Kroz dolamu lopatice vire,
A kroz kapu perčin ispanuo. Na kulašu uzde ni julara,
Đavo odn'o, sedla ni samara. Sve mu travu oko puta pase.
A na njemu loše odijelo. Kroz čizme mu propanule pete,
Kroz čakšire ispala koljena, Kroz dolamu lopatice vire,
A kroz kapu perčin ispanuo. Na kulašu uzde ni julara,
Đavo odn'o, sedla ni samara. Sve mu travu oko puta pase.
Na glavi mu kapa od jazavca, Na Talanu od sukna haljine,
Svakojakom čohom iskrpljene, Na leđima duga kabanica,
Kroz čizme mu prsti ispanuli.
Svakojakom čohom iskrpljene, Na leđima duga kabanica,
Kroz čizme mu prsti ispanuli.
Na nogam mu čizmetine crne, Karoza nje prstečine vire;
Gdje god staje, od čizam ostaje. Na njemu su šajčave čakšire,
Na plećim' mu šajčena dolama, Obadva mu ispanula lakta;
Na glavi mu kapa vučevina.
Gdje god staje, od čizam ostaje. Na njemu su šajčave čakšire,
Na plećim' mu šajčena dolama, Obadva mu ispanula lakta;
Na glavi mu kapa vučevina.
Kakva mu je na Orašcu kula, Opletena jasenovim prućem,
Su dvi strane dvoja su mu vrata. Kad mu vitar sa planine puhne,
Podigne mu vatru sa ognjišta.
Su dvi strane dvoja su mu vrata. Kad mu vitar sa planine puhne,
Podigne mu vatru sa ognjišta.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen