Kada smo upitali generala Halilovica da li se sjeca Sakoticke iz perioda svog boravka u Zenici, odgovorio je:
"Zapamtio sam je iz jednog banalnog razloga. Bilo je to oko jedan sat poslije pola noci, neko je kucao na vrata vrlo tiho. Zakljucio sam da tako samo kuca neko ko ne zeli da ga cuju ljudi iz drugih soba. Kada sam otvorio vrata, rekla je kako zna da sam pusac, pa je dosla da trazi cigarete. Vjerovatno sam povisio ton kada sam joj odgovorio da je vrlo nepristojno u ta doba dolaziti nekome na vrata, jer su ljudi iz susjednih soba poceli otvarati vrata i paliti svjetla... U Zenici je vise nisam vidio", kaze Halilovic.
"Sreo sam je na ulici u Sarajevu 1996. godine kada mi je rekla kako je steta sto smo i ona i ja propustili sjajnu priliku. Naravno, danas mi je jasno sta je ta sjajna prilika trebala da znaci."
"Zapamtio sam je iz jednog banalnog razloga. Bilo je to oko jedan sat poslije pola noci, neko je kucao na vrata vrlo tiho. Zakljucio sam da tako samo kuca neko ko ne zeli da ga cuju ljudi iz drugih soba. Kada sam otvorio vrata, rekla je kako zna da sam pusac, pa je dosla da trazi cigarete. Vjerovatno sam povisio ton kada sam joj odgovorio da je vrlo nepristojno u ta doba dolaziti nekome na vrata, jer su ljudi iz susjednih soba poceli otvarati vrata i paliti svjetla... U Zenici je vise nisam vidio", kaze Halilovic.
"Sreo sam je na ulici u Sarajevu 1996. godine kada mi je rekla kako je steta sto smo i ona i ja propustili sjajnu priliku. Naravno, danas mi je jasno sta je ta sjajna prilika trebala da znaci."
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen