hiljade Bošnjaka 1248.god. odvedeno u roblje (thousands of Bosniaks enslaved in 1248)

Izvori ropstva su najčešće bili križarski pohodi koji su poduzimani na Bosnu. Dokumenti su zabilježili da je tokom križarske vojne iz 1248. godine iz Bosne odvedeno nekoliko hiljada "heretika", koji su rasprodavani na evropskim trgovima. To je razlog da je Dubrovnik u 13. i 14. stoljeću, većina roblja bila iz Bosne. Bosanski podanici su pretvarani u robove i kad nije bilo ratova. Nerijetko su stranci sa raoružanom pratnjom na silu hvatali ljude i u lancima ih krišom odvodili iz zemlje da bi ih prodali u nekom od evropskih gradova. Najčešća meta su im bili usamljeni pastiri, djeca i žene. Narod je dotične zvao ropci, a bili su toliko omraženi da bi ih masa žive rastrgla kad bi im pali u ruke.

Smajo Halilovic - Trgovina robljem u Bosni

catholic slave trade with bosnian bogomil women & children

Slavery existed in Bosnia as in other European countries. The slaves are often mentioned as the goods of trade.

Middle Ages Bosnia was known as the country of heretics and the country in which slaves had been found for sale.

People from Dubrovnik, on the one hand, gave strictly orders about prohibition of the trade with "human meat", but in their notebooks there are many sale contracts about which registered buying and selling slaves from Bosnia. The trade of slaves was fundamentally condemned but there was not a real wish to stop it.

The slave trade is mentioned the first time in Bosnia in the year 1181. The owners of slaves were people with various social background. The slaves were taken by force, often during wars. The most important fact concerning the slaves was their religion, Bogomilism.

Many documented slaves were taken in the region Usora by Hungarians and Serbs. Many of the slaves were women and children.

Smajo Halilovic - Trgovina robljem u Bosni

i Pravoslavlje je nasilno nametnuto (kao i Katolicizam)

...tako su Nemanjići srpskom narodu na silu nametnuli hrišćanstvo. Ta dinastička loza porušila je sve spomenike slovenskog boga Vida,tako da danas nema ni jednog njegovog obeležja,osim onog koji su sačuvali sveštenici glagoljaši na ostrvu Visu,bežeći u to vreme iz Srbije.

Nemanjići su uništavali Bogumile koji su tvrdili da Isus nije bezgrešno začet,nego da je prorok kao što su Mojsije,Buda ili Muhamed. To nije bilo dovoljno. Svi su na silu morali da prihvate ono što je rešeno na Nikejskom saboru,tako da su Nemanjići uništavali i bogumile i staroverce.

Srbija je u vreme Nemanjića imala oko 600.000 stanovnika,od čega su prema Ruskim izvorima Nemanja i njegovi potomci pobili 200.000 staroveraca i bogumila. Prodavali su ih na Dubrovačkoj i Splitskoj pijaci robova, i to mladiće Veneciji kao buduće galiote, žene i decu kao Belo roblje na Bliski Istok. U arhivi Dubrovačkog muzeja o tome postoje precizni podaci,sa imenima prodatih robova.

Kada su Antu Pavelića na samrti pitali ko mu je bio uzor od državnika,on je odgovorio da je to bio Nemanja,koji je dao recept kako da se istrebljuju Srbi.

Nemanjici nasilno nametnuli hriscanstvo

die schönste aller Illyrischen Sprachen

 In seinem 1649 erschienen Wörterbuch "Dictionarium Illyricum" schreibt der Jesuite Jakov Mikalj (1601-1654):

...so gibt es in der auch in der Illyrischen Sprache viele verschiedene Sprechweisen, aber jeder behauptet, dass die Bosnische Sprache die schönste sei, weshalb alle illyrischen Autoren danach trachten sollten, in dieser Sprache zu schreiben.

DinastijaKotromanic-Jakov Mikalj

"Ogn' un diče che la lingua Bosnese sia la piu bella"

https://hr.wikipedia.org/Jakov_Mikalja

rođaci Mehmed Paše Sokolovića

Prvi koji je iz roda Sokolovića putem adžami-oglana napravio karijeru u Carstvu krajem XV i u prvoj polovini XVI st. bio je Deli Husrev-paša. 

Deli Husrev-paša imao je dva sina: Kurd-bega, koji je umro 1572. na  položaju sandžak-bega u Nigdu, jugoistočno od Ankare i Mustafa-agu, koji je izgleda živio na svom zijametu u Bosni, pošto je ukopan u Šetićima kod Rogatice, gdje mu se mezar i danas nalazi.

Drugi Sokolović koji je napravio visoku karijeru u Carstvu bio je Mustafa-paša Lala, koji je došao u carski saraj uz pomoć Deli Husrev-paše, svog starijeg brata. Mustafa-paša Lala bio je stalno protivnik svog rođaka Mehmed-paše Sokolovića.

Poznato je da je Mehmed-paša dovodio svoje najbliže rođake u Carigrad i da su mu sestra i otac primili Islam. Sestra Šemsa se udala za Subab-bega Boljanića, hercegovačkog sandžaka. Otac Dimitrije je dobio ime Džemaludin Sinan-beg. Za njega se zna da je bio mutevelija jednog Mehmed-pašinog vakufa, utemeljenog u Bosni. Kasnije, kako su skoro svi njegovo najbliži rođaci postigli uspješnu vojno-upravnu karijeru.

Turski hroničari, koji su bili veoma obaviješteni o užoj porodici velikog vezira, znaju da je imao dva brata i njihov životni put prate sve do sultanova saraja. Odatle se može zaključiti da Makarije nije mogao nikako biti mehmed-pašin sinovac. 

Nije mu to mogao biti čak ni u prvoj pobočnoj liniji, jer je poznato da je Mehmed-pašin rođeni stric rano primio Islam, pa mu se ne zna čak ni za rođeno ime. U izvorima se spominje kao Rustem-beg Sokolović, sa tri sina: Derviš-pašom, Ali-begom i Ferhad-pašom. Prema tome, pravi Mehmed-pašin sinovac bio je Ferhad-paša, kliški i bosanski sandžak-beg i prvi beglerbeg Bosanskog ejaleta. Što se tiče Makarija, on je mogao biti samo neki dalji Mehmed-pašin rođak, s obzirom na činjnicu da je rod Sokolovića bio veoma razgranat.

http://www.gobih.ba/vijest/3851/bosnjak-mehmed-pasa-sokolovic

9000 Bošnjaka izginulo u Ukrajini 1737 god.

Do jesenjih mjeseci 1736. godine mobilizirano je oko 10.000 ljudi. Oni su pod neposrednom komandom tadašnjeg hercegovačkog sandžakbega Bećir-paše Čengića otišli u Moldaviju, gdje su proveli zimske mjesece. Njihov odlazak je oslabio odbrambenu moć Bosanskog ejaleta kao najisturenije pokrajine evropskog dijela Osmanskog carstva.

 U proljeće 1737. godine su nastavili put prema dobivenom ratnom rasporedu kod Očakova (Otschakiw). Tu su u neposrednoj borbi sa ruskom vojskom 14. jula 1737. godine doživjeli poraz. Mnogi od prisutnih Bošnjaka su zajedno sa Bećir-pašom izgubili život. Preostali dio je u narednom periodu bio u ruskom zarobljeništvu. Tek nakon potpisivanja osmansko-ruskog mirovnog ugovora 28. decembra 1739. godine, preostali dio zarobljenih Bošnjaka dobio je priliku da se vrati kući. Do toga je došlo tek 1742. godine. Od 10.000 ljudi koliko ih je bilo mobilizirano 1736. godine, šest godina kasnije (1742) kući ih se vratilo svega 1.340, tj. manje od jedne petine.

I ovaj podatak nam govori zašto u XVIII stoljeću dolazi do smanjenja Bošnjaka u Bosni koji su tokom XVIII stoljeća ginuli u brojnim ratovima, umirali od zaraznih bolesti ili odlazili u želji da u drugim pokrajinama Carstva nađu bolje uvjete života.

 

ucesce-bosnjaka-u-osmansko-ruskom-ratu-1736-1739-godine

velik broj ratnika bio označen sa Hrvat

Kad je u pitanju islamizacija, ovaj defter pruža podatke da je taj proces tekao brže nego se to do sada i mislilo. Jer ako je Bosna 1526. godine davala u rat oko 3.000 vojnika muslimana, sigurno se time nisu iscrpljivali svi vojni potencijali. Ako je još velik broj njih bio označen sa Hrvat, onda se mora biti i oprezan te uzimati u obzir mnoge komponente koje su utjecale na tok islamizacije općenito.

Ahmed Alicic - Popis bosanske vojske pred bitku na Mohacu 1526 god.

47 vlaških Knezova i Vojvoda trebalo branit Bosnu 1526!

Na kraju, treba spomenuti vlaške knezove i vojvode. Budući da je u našem popisu zabilježeno 47 knezova i vojvoda, proizilazi da su vlasi igrali značajnu ulogu u okviru ondašnje osmanske uprave u Bosni i u vojnim aktivnostima. Svakako je najinteresantnije to što im je ovom prilikom povjerena dužnost branilaca vilajeta Bosne. To svjedoči da je vlast imala u njih puno povjerenje. Svi navedeni knezovi uživali su timare, istina iz kategorije tezkiresiz timara.

Ahmed Alicic - Popis bosanske vojske pred bitku na Mohacu 1526 god.

šejh Abdullah Bosnevi (1584-1644) Abdulah Bošnjak

Turbe Abdullaha el-Bosnevija se nalazi pored turbeta Sadreddina Konevija u Konji!

Pokopan je kod grobnice Sadruddina i po vlastitoj oporuci urezbaren mu je na spomeniku ovaj nadpis:

,,Ovo je grob siromašnog božjeg putnika na zemlji i nebu Abdullaha Bošnjaka, Rumije, Bajramije''.

https://en.wikipedia.org/Abdullah_Bosnevi

http://www.svjetlopis.web44.net/zivotopisi/el-bosnevi-abdullah

Konya - Bosnia friendship (Bosna Hersek quarter)

Gdje god da se krene unutar predgrađa, sve podsjeća na Bosnu. Mogu se vidjeti nazivi kao što su: 

"Poslovni centar Bosna"

"Dom zdravlja Bosna"

"Gimnazija Bosna"

"Frizerski salon Bosna"

"Park Sarajevo"

 predgrađe “Bosna Hersek”

"U Sarajevu se svake sedmice organizira predavanje iz Mesnevije. Veliki broj ljudi dolazi na ova predavanja te tako pokazuju veliku ljubav koju osjećaju prema Mevlani(Rumi)”

http://www.trt.net.tr/tragovi-bosne u-anadoliji

Ako posjetiš Konju, samo spomeni da si Bošnjak i imaćeš besplatan i ugodan boravak.

der osmanische Universalgelehrte Matrakçı Nasuh (1480-1564) - der bosniakische Ritter aus Visoko

1480 - 28.4.1564

Matrakçı Nasuh Bey

Matrakčija Nasuh Visočak

Nasûh bin Abdullah al-Silahî al-Matrakî

Nasuh bin Karagöz bin Abdullah el-Visokavi el-Bosnavî

Nasuh el-Matrakči ibn Karađoz ibn Abdulah el-Visokavi el-Bosnevija

Matrakçı Nasuh Efendi ist auch als Nasuh der Schwertkämpfer bekannt. Er war ein osmanischer Universalgelehrter, Staatsmann, Erfinder, Mathematiker, Historiker, Geograph, Kartograph, Topograph, Übersetzer, Lehrer, Janitschare, Scharfschütze, Schwertmeister, Waffeningenieur, Meisterschmied, Navigator, Maler und Miniaturist. Insbesondere in den Bereichen der Mathematik und der Geometrie hat er bedeutende Werke hervorgebracht. Dazu gehören die Bücher Cemâlü’l-Küttâb, Kemalü’l- Hisâb und Umdetü’l-Hisâb. Auch aus den anderen Bereichen liegen mehrere Bücher vor.

In einem Dekret des Sultans Suleyman des Prächtigen aus dem Jahr 1529 wird al-Matraki als der Meister Ritter seiner Zeit bezeichnet (Ustad oder Rais), unvergleichbar in der Kriegsführung und der Lanzenführung im gesamten Osmanischen Reich.

Matraci Nasuh wird auch als osmanischer Leonardo da Vinci bezeichnet.

wikipedia.org/Matrakci_Nasuh
nasuh-matrakci-bio-je-bosanski-mikelandelo

nasuh-el-matrakci-bosnjacki-leonardo-da-vinci

nasuh-al-matraki-ottoman-artist-mathematician

Dekretom (1529.) sultana Sulejmana Kanunija proglašen je glavnim vitezom njegovog doba, neusporedivog sa cijelim Carstvom u sferi umjetnosti ratovanja i metodama korišćenja koplja.

Bosanci, Hercegovci i Dalmatinci su Vikinzi?

I: Ovaj haplotip postoji samo u Evropi, za razliku od svih ostalih haplotipa. Zato se smatra da je u Europi i nastao kod prvih Evropljana izmedju dva ledena doba prije 30-35.000 godina.

I1a: Najveci procenat ovog tipa se nalazi na Skandinaviji i Islandu.Ovaj haplotip u V.Britaniji nazivaju i "Wikinger marker".

I1b*: Ovaj haplotip se najcesce (najveci procenat) u Bosni i Hercegovini nalazi i okolnim zemljama ,pri cemu sa udaljavanjem jako(naglo) opada. Npr. u Hrvatskoj blizu Slovenije nalazi se samo 20% ovog tipa. Jedna podvrsta se nalazi na Sardiniji.

Za sada je ovo otkrice zapanjujuce, jer do prije 5 godina niko nije ni znao ni slutio da izvan Skandinavije(vikinga) jos nasljednika prvih Evropljana ima.

Procenat ove grupe u stanovnistvu (I*+I1a+I1b*+I1c):
Hrvatska (kopno) 37,0%
Bosna 53,65%
Hercegovina 70,91%
Srbija 36,28%
Kos.albanci 7,96%
Makedonci 34,17%
Mak.romi 5,26%

Najinteresantnije od svega leži u činjenici da je I1b grupa u Bosni i Hercegovini zastupljena jako visokim procentima. Do sada niti jedna takva koncentracija nije zabilježena u Evropi.
 

Zapadni genetičari i antropolozi vjeruju da su upravo Vikinzi naši direktni potomci, što potvrđuju i genetske analize zadnjih sedam godina. Pojavljivanje haplogrupe I na teritoriju Velike Britanije, Francuske i kod Kelta, pripisuje se Vikinzima koji su se spuštali i ratovali na ovim teritorijima, a koji su u sebi nosili naše gene i tako ostavili genetski trag iza sebe.
 

Bitno je naglasiti da ova grupa dominira, osim u hrvatskoj i u bošnjačkoj, te i u srpskoj populaciji BiH

http://www.icentar.ba/showtopic.php?id=1764

sultan Mehmed Fatih iselio trećinu Bošnjaka u Istanbul

Da Osmanlije nisu imali neki višak naroda, koji bi mogli upotrebljavati za neku intenzivniju kolonizaciju, vidi se već po tome, što je sultan Mehmed II, osvojivši Jajce i druge bosanske gradove, odvojio trećinu žiteljstva, te ih poslao u Carigrad, da ih tamo naseli i popuni žiteljstvo, koje se smanjilo, jer su se Grci većinom razbjegli.Tu politiku nastavio je i prilikom osvajanja drugih, naročito grčkih gradova.

http://thomasdretart.over-blog.com/article-85135529

5000 Selbstmorde von Veteranen aus dem Bosnienkrieg

In den letzten 20 Jahren beendeten 5000 Veteranen aus dem Bosnienkonflikt ihr Leben durch Suizid.

3000 Serben (VRS)

1500 Bosniaken (Armija BiH)

500 Kroaten (HVO)

finnischer Krieger der Bosnischen Armee (17.Krajiska Brigada)

In der bosnischen Eliteeinheit "17. Krajina Brigade" kämpften mehrere Freiwillige aus West- und Nordeuropa und den USA. Auf dem Bild ist der Finne Jani Attola zu sehen.

dva Bošnjaka napravili strategiju za Mohacku bitku 29.8.1526

Koliko je sultan imao povjerenje u ratničke sposobnosti Gazi Husrev-bega pokazuje podatak da ga je upitao i za savjet pred ovu značajnu bitku na Mohaču. Treba izbjeći neposredan okršaj sa ugarskom konjicom bio je Husrev-begov savjet i predložio da se borbene jedinice razmaknu i povuku kada ugarska vojska krene u napad, a onda kada ta vojska upadne u obruč, osmanlijske snage će je opkoliti i uništiti. Neki osmanski kroničari zapisali su da je sultana slično savjetovao i Bali-beg Jahjapašić, što je vrlo moguće jer ova dva ratnika, Husrev-beg i Bali-beg, dugo su zajedno uspješno vodili bitke te su im i razmišljanja bila slična. Sultan je prihvatio njihov savjet...

Behija Zlatar - Gazi Husrev-beg str.38

Hrvoje Vukčić dušmanina Mađara zašio u bivolju kožu

... dok je bošnjački velikaš Hrvoje Vukčić svog smrtnog neprijatelja Pavla Čupora ubio zašivši ga u bivolju kožu i bacivši ga u rijeku Bosnu.

https://www.facebook.com/DinastijaKotromanic

bosanski Patareni se svetili Inkvizitorima 1435-1437 god.

Vikar Jakov tuži se 1437.g. papi Eugenu IV, da su Turci i Patareni kroz posljednje dvije godine spalili i razorili oko šesnaest crkava i samostana franjevačkih u bosanskom kraljevstvu.

osveta Bogumila

Überreste von 50 gotisch-arianischen Basiliken wurden in Bosnien entdeckt

die Ostgoten in Bosnien

der Arianismus als Vorläufer der Bosnischen Kirche (Bogumilen, Patarener)

Goti u Bosni

Goti na podrucju Bosne

Franz Ferdinand Sühne Denkmal in Sarajevo

das Denkmal wurde später von den Partisanen zerstört

der Komponist Franziskus der Bosnier (1485-1535)

https://bs.wikipedia.org/wiki/Franjo_Bosanac

https://en.wikipedia.org/wiki/Franciscus_Bossinensis

Vlasi harali Dalmacijom

Naseljavanje vlaškog stanovništva koje su Osmanlije provodile na novoosvojenim teritorijama u dalmatinskom zaleđu izazvalo je otpor kod domaćeg stanovništva. Neki sačuvani dokumenti osmanske provenijencije pokazuju da su se protiv te pojave posebno bunili građani Trogira. Iz jednog izvještaja skradinskog kadije iz 1531. godine vidi se da je 70-80 sela, selišta, pašnjaka u zaleđu Trogira i Šibenika bilo predmetom spora. Naime, vlaške grupe su zapalile i uništile maslinjake, vrtove, imanja na mletačkim teritorijama i odveli stanovništvo u roblje. Mlečani u svojim izvještajima spominju tri sela: Trolokve, Radošić i Suhi Dol na koja su potraživali svoja prava. Nakon ove žalbe sultan je naredio da se izvrši istraga. Međutim, skradinski kadija je odbio pravo građanima Trogira na navedene posjede, jer su ih Osmanlije ranije naselili svojim podanicima koji su plaćali porez.

Behija Zlatar - Gazi Husrev-beg str.46

Gazi Husrev Beg bio oženjen bivšom robinjom

Gazi Husrev-beg je bio oženjen ženom po imenu Šahdidar, koja je bila oslobođena robinja njegove sestre Neslišah. Između 1540. i 1556 godine Šahdidar je sagradila jednu džamiju u Sarajevu, sjeveroistočno od Gazi Husrev-begovog hamama, te mekteb uz džamiju.

Kao sjećanje na Šahdidar, njenu džamiju i mahalu, jedna ulica na području nekadašnje mahale danas se zove Za banjom.

Behija Zlatar - Gazi Husrev-beg str.62

vojni odred Delije

Gazi Husrev-beg i Gazi Bali-beg Jahjapašić su odmah poslije osvajanja Beograda 1521 godine  osnovali vojni red delija, prvo kao ličnu gardu, a potom kao snažne udarne odrede. To su bili pripadnici lahke konjice, vrlo pokretljivi, koji su vršili upade u susjedne krajeve. Delije su bile organizovane u jedinice po 60 pripadnika na čijem čelu je bio delibaša. Bili su izuzetno hrabri. Prema nekim podacima Gazi Husrev-beg je imao 10.000 delija.

Behija Zlatar - Gazi Husrev-beg str.27

bosanski vojvoda Sandalj Hranic Kosaca nosio arapsko ime

To nije često ime koje daju muslimani, a ovi drugi nikako. I svi prelaze preko toga, da jedana - tako značajna historijska ličnost, kao što je Sandal, nosi muslimansko ime. Sandal, sandalovina. (arap. mirisna biljka ) Zašto, kod onih koji preko imena čovjeka, određuju i religiju, Sandalevo ime ne definiše Sandalevu vjersku pripadnost? Zašto za njih nije musliman, ako mu je orijentalno ime?

Sandal Hranic Kosaca 1370-1435

Bosniak rulers of Ottoman Egypt (Bošnjaci namjesnici u Egiptu)

1. Ahmed-paša Hercegović (died 1518)

2. Ibrahim-paša Bošnjak (died 1536)

3. Damad Ibrahim-paša (died 1601)

4. Husein-paša Boljanić (died 1594)

5. Mustafa-paša Bošnjak (died 1528)

6. Husrev-paša Deli Sokolović (died 1544) 

7. Mustafa-paša Sokolović (Kara Šahin)

8. Behram-paša Sokolović (died 1578)

9. Mustafa-paša Pljako (died 1533)

10. Ahmed-paša Hafiz (died 1613)

11. Ali-paša Semiz (died 1565)

12. Hadim Ali-paša (died 1561)

13. Mahmud-paša Bošnjak (died 1567)

14. Sofi Ali-paša Kilon (died 1571)

15. Ali-paša Malkoč (died 1604)

16. Mehmed-paša Stari

17. Kodža Musa-paša Vehabović (died 1647)

18. Mustafa-paša Nišandžija (died 1661)

19. Ahmed-paša Sari (died 1653)

20. Ibrahim-paša Počiteljac (died 1676)

21. Ahmed-paša Sarhoš (died 1691)

22. Husein-paša Dizveren (died 1705)

23. Osman-paša Hercegović (died 1685)

24. Redžep-paša (died 1726)

25. Mehmed-paša Bošnjak (died 1733)

26. Ahmed Ćamil-paša Sopasalan (died 1761)

27. Ahmed-paša Džezzar (died 1804)

28. Meleć Mehmed-paša (died 1802)

29. Abdulah-beg Bošnjak (died 1703)

Bosnjaci u Egiptu u Vrijeme Tursko osmanske Uprave - Jusuf Ramic

Kulin Ban provided a safe heaven for Patarenes in Bosnia

According to the ´Treatise on heretics´ by the Dominican priest Anselmo of Alexandria (1260/1270) the roots of medieval dualism derive from the Persian Mani (216-277). In Bosnia this teaching appears by the end of the 12th century.

Pope Innocent III, in October 1200 wrote to the Hungarian King Emerich that the Bosnian ruler Kulin 

"provided a safe heaven and protection to a small number of Patharens who were expelled from Split and Trogir by the Archbishop of Split".

Two years later, the same Pope writes

"in the lands of Kulin Ban, there are alot of certain men who have been seriously suspected and very much notorious for their condemned Cathar heresy".

  

the Kingdom of medieval Bosnia

names of high dignitaries of the Bosnian Church

Rastudije the Bosnian

Radomir

Tolka

Tvrtko

Tvrdoš

Voihna

Prijezda

Nelipac

Stogšin

Boroje

Lepčin

ref: Pejo Coskovic - Crkva Bosanska u XV stoljecu

poklat ćemo ih kao što smo to već napravili u Srbiji (Stojan Protić)

"Kada se na sastanku Jugoslavenskog odbora i predstavnika srpske vlade 1916. godine u Nici, u Francuskoj, raspravljalo o sudbini Muslimana u Bosni i Hercegovini, predstavnik srpske vlade Stojan Protić je rekao:
 

Stojan Protić: Pustite to nama. Mi imamo rješenje za Bosnu.
 

Kakvo rješenje, gospodine Protiću? upitao je sa zanimanjem dr.Trumbić, hrvatski predsjednik Jugoslavenskog odbora.
 

Stojan Protić: Kad naša vojska pređe preko Drine, dat ćemo Turcima 24 do 48 sati da pređu na vjeru svojih pređa. One, koji se ne žele pokrstiti, poklat ćemo kao što smo to već napravili u Srbiji.
 

Nastalo je čuđenje i vrlo neugodna tišina. Trumbićevi prsti počeli su se tresti. Da sakrije uzbuđenje, pritiskao je neke dokumente na stolu.
 

Da li ste vi ozbiljni, gospodine Protiću? upitao je.
 

Stojan Protić: Vrlo sam ozbiljan, gospodine Trumbiću. U Bosni mi s Turcima nećemo postupati na evropski način, nego na naš."

Ivan Meštrović - Sjećanje na političke ljude i događaje str.161

that land of Bosnia is homeland of heretics for a long time

"Often we have, in fact, with great sorrow listened, and from a credible source, that land of Bosnia is homeland of heretics for long time, where they also abandoned the church, the clergy is eradicated, they are treading the christian sanctities, the cross is not respected, moreover, there is no sacrament of baptism, etc." 

Letter of Pope John XXII to the croatian ruler Mladin Subic, calling him to go to war against Bosnian heretics, written in 1319

poruke dobrih Bošnjana (natpisi na stećcima)

“Sa znamenjem Kneza Nenca, Velikog Kneza Bosanskog, a postavi je sin njegov Knez Muven, s' Božijom pomoćju i svojih vjernih, a s' inonom nijednom inom pomoćju, nego on sam.

"Ti koji pročitaš moj kam, možda si hodio do zvijezda. I vartio se, jer tami nema ništa do ponovo ti sam."

"Človjek možje vidjeti ono tšto nije vidio, tčuti ono tšto nije tčuo, okustiti ono tšto nije otkusio, biti tami gdi nije bio, al uvijek i svagdi, samo sebe može najti ili ne najti."

"I mnogo od moje ruke na zemlji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit. I da ostavih kosti u tujini, samo bi Bosnu sanjo."

“... ne plašim se ja vukova već ljudi. Da je po vukovima ovaj biljeg bi vječnost nadživio. 1377. , kad Kralj naš bješe Tvrtko”.

"Človječe, tako da nisi proklet, ne tikaj u me."

"Legoh 1094 ljeta, kad bješe suša, pa u nebu ne bješe nijedne suze za me."

“... greške koje dugo tčinih sad životom svojim zovem”

“... Probao sam jednom davno, k'o dijete, divlju jabuku i to me stalno kroz život pratilo. Dobri Bože, zašto i u smrti isto je”

“Oni koji nemaju šta da kažu obično govore. Oni koji znaju istinu šute, a ...”

“Mi ... smrznute sjene koje čutke čekaju neko proljetće koje nikako da dojde”

“Nije mi dosadno, jer nikad nisam sam. Skupljam ehoe tujdih neizgovorenih rijetči i ... a ... sklapam svoje svjetove”

“Vjetčnoj tišini zvuk nije otkrovenje vetć k'o kravi trava,samo dnevna hrana”

 “... sve taština je ... nasukačeš svoju dušu na svoje kosti”

 “... nebo je bilo u meni. Ne spoznah to dok ne padoh medju zvijezde i ...”

“Neispunjeni sni peku k'o prave rane od sjekre”

“Dubina ti bješe plića nego tvoje vjerovanje. A i te tvoje riječi o njoj ...”

“... i ne znaš koliko si izgubivši dobio”

“... ovdje se glasovi odljepljuju iz riječi i niko nikoga ništa ne razumije"

“... a naše vrijeme će opet doći”

http://blob1.blogger.ba

this is Bosnia, and I am her Queen

"My people, the good Bosnians, carry my name on their lips carefully and with great respect. I try to be strong and to accept the challenges God has given me with courage but beneath the Golden Lily, beneath these robes, is but a woman.
 

A woman born to Blagaj and raised to Jajce, but still only a woman. I can not carry on my battle against the Mohammedons for eternity and already my thoughts turn, like a coward's thoughts, to blissful surrender. The frontier has been lost, the great city of Salines has been lost...
 

My people, the good Bosnians, wander the countryside aimlessly and my messengers return daily with stories of their enthusiastic surrender. The Golden Lily is lost.
 

I hereby denounce my heretical ways and accept the teachings of Rome, teachings while shall be written in blood on the hillsides of Bosnia... This is Bosnia, and I am her Queen."

Queen Katarina Kosaca-Kotromanic 1424-1478

Ljudevit Gaj nabraja narode zapadnog Balkana 1835

1. Slovenci

2. Horvati

3. Slavonci

4. Dalmatini

5. Bošnjaci živu izmeđ Drine, Vrbasa, Save, Dalmacije i Hema, brojem 450.000 dijeleći se na islamski, to jest turski, i zatim na rimski i grčki vjerozakon.

6. Crnogorci

7. Srblji

Ljudevit Gaj, ‘Naš narod’, Danica, 1835.

Armija BiH - opasne Bosanke (Ljiljani)

heretics in Bosnia feed their young like witches

''..heretics in Bosnia, are hiding in their burrows and feed their young like a witch, publicly teaching their dangerous delusions of faith against the Lord."

Pope Honorius III, in a letter dated 3/12/1221

Dubrovnik is besieged by evil Patarenes & Manicheans

Some sources about the medieval Bosnian Church from Dubrovnik Republic:
 

1431. Dubrovnik wrote to the Queen Joanna II of Naples: 

"Our town is besieged by evil Patarenes, the greatest enemies of those who follow the Catholic faith."

October 5th 1433., Dubrovnik wrote to Cardinal Ivan Stojkovic, 

"in Bosnia live Patarenes who the Bosnians call monks of their kingdom."

1451.g. Dubrovnik wrote to Pope Nicholas V, 

"Dubrovnik is surrounded by unbelievers Patarener and Manicheans."

Bosnian Kingdom of medieval Bosnia

Bošnjaci od Ilirije (Bosniaks of Illyria) Bosnensium sive Illyricorum

„Nos Stephanus Thomas Dei gratia Rasciae, Serviae, Bosnensium sive Illyricorum, Primordiae, Dalmatiae et Croatiae rex.“

"Mi Stepan Tomaš po milosti Božijoj kralj Raške, Servie, Bošnjaka od Ilirije, Primorja, Dalmacije i Hrvatske."

Kralj Stjepan Tomaš Ostojić Kotromanić (1411-1461)

fanatik Stefan Nemanja (1113-1199) mučio i spaljivao Bogumile

U raškim izvorima imaju dva tri prokletstva na babune i nekolika pomena o borni s njima. (Stefan) Nemanja je da bi utvrdio pravoslavlje u svojoj državi energetično iskorienjivao bogumile. Gonio ih je nemilosrdno; plijenio im je imanja, kažnjivao ih je, čak i špaljivao; njihovom učitelju je dao odrezati jezik. Uništavao je i njihove knjige. Gonjeni bogumili bježali su iz Srbije na sve strane, a najviše ih se spasilo u susjednoj Bosni.

Vladimir Ćorović - Istorija Jugoslavije str.98

Bogumili su ubijani, spaljivani na lomači, stavljani na muke, kažnjavani najsurovijim kaznama, sečeni su im jezici, odsecani su im delovi tela, žigosani su po licima i surovo progonjeni, imanja su im paljena ili oduzimana. Pored imanja paljene su i njihove knjige („Knjige njegove nečastive spali“), što je posebna šteta jer bi one danas predstavljale najstarije spomenike raške i makedonske škole.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Bogumili u Raskoj

krivovjerci rađe prelazili na Islam (katolički izvještaj 1624.)

"Vjerujem da su se mnogi sjećali krivovjerja (Crkva Bosanska) i zbog toga su bili slabi u vjeri, pa su prilikom dolaska Turaka u Bosnu lako prelazili na islam, da sačuvaju svoju slobodu."

"Masovnih konverzija katolika na islam bilo je u trebinjskom kraju, no kao da su ovdje katolici u većem broju prelazili na pravoslavlje nego na islam."

apostolski Vizitator Petar Masarechi 1624 god.

Na tome su radili pravoslavni monasi i sam patrijarh Genadije koji je trazio od naroda da njegovoj crkvi plaćaju porez. O tome piše i Filip Laštrić: 

"Mi u njima ljuće dušmane imamo nego li su sami Turci, jer nikada ne prestaju raditi o tomu, da nas pod svoju vlast sprave."

Safvet Beg Bašagić - šta je Bošnjak (1894. - der Bosniake)

Šta je Bošnjak? Jedna mala grana
Velikoga stabla Slavijana,
Koga ime u pročelju piše
Povijesnicu junačkih mejdana.

Šta je Bošnjak? Jedno ime slavno
Koje svijet poznaje odavno,
Koje Beč i Budim potresaše
I Carigrad i Kosovo ravno.

Šta je Bošnjak? To pleme viteško
Koga vila prostiraše krila,
S Durmitorom do Karpatskih gora,
Sa Balkana do sinjega mora

Šta je Bošnjak? Jedan narod mali
Koji međ dva svijeta stajaše,
Koji sile evropskije silah,
I križarske vojne razbijaše.

Šta je Bošnjak? Kumče Davorova,
Čedo slavne – alkrvave sreće,
Deset puta – ne jednom umrijeće
Al Bošnjaštva odreći se neće!

Pravoslavci se pod Turcima širili po Osmanskom Carstvu

Srpski historicar Vladimir Corovic u svom djelu "Istorija Jugoslavije" (Beograd, 1933) pise: 

"Mi smo se pod Turcima sirili, ne manje nego kao da smo imali najekspanzivniju svoju drzavu."
 

Srpska pravoslavna crkva je imala svoju potpunu samoupravu u vrijeme Turske. Ona je postavljala svoje patrijarhe i episkope, koji su samo potvrdjivani od strane Osmanske carevine. Obnovljena srpska pravoslavna crkva nije bila samo vjerska nego u isto vrijeme i politicka organizacija srpskog naroda. To istice Vladimir Corovic u svojoj Istoriji Jugoslavije na strani 312. 

Pod vlascu obnovljene pecke patrijarsije bio je ujedinjen, po prvi put u svojoj historiji cio srpski narod zahvaljujuci Osmanlijama, spominje Corovic.

Vladimir Corovic - Istorija Jugoslavije

Sigismund von Luxemburg über die ketzerischen Bosniaken (Bosnische Kirche)

Bosnjani bili "protivnici krsta Kristova" 

Bosniaken sind "die Feinde Christi"

9.12.1407

te isto ponovljeno u njegovoj povelji od

das gleiche wiederholt er in einer Schrift vom

29.12.1408

 a par godina ranije 5.6.1403 isti je ih je slovio kao "progonitelji krscana".

ein paar Jahre zuvor, am 5.6.1403 bezeichnete er die Bosniaken als "Verfolger der Christen".

"...nonnullorum infidelium Crusis Christi, vt puta regni nostri aemulorum Boznensium." Fejér, Codex diplomaticus 609.

"...persecutoribus christianorum gente utputa Boznense." 

Sisic 1938.

ugarski kralj Sigismund Luxemburski o Bosnjanima

Bosniak women at Ajvatovica 2015 (Donji Vakuf)

Bosniaken Krieger am Bahnhof in Graz vor 100 Jahren

BH Regiment u Gracu prije 100 god.

Bošnjaci za Bajram prije 120 god. (janjetina!)

Križarski pohodi mađara Kolomana (Coloman crusade vs Bosnia)

Križarski rat otpočeo je u proljeće 1235.g. a uz Kolomana su stali Sibislav Usorski kao i Prijezda Veliki, dok je na čelo bošnjačke vojske i skoro svih bosanskih plemića stao Veliki ban Ninoslav. Otpor je započeo!

Do ljeta 1235.g. Koloman i njegovi križari bilježe uspijehe po Bosni osvajajući njen veliki dio dok mu je nedostupnim ostao brdski dio Bosne u kojima se sklonila bošnjačka vojska i ban Ninoslav. Na osvojenim teritorijama Bosne Kolomanovi križari provode istrebljenje i spaljavanje bosanskih krstjana a ostali stanovnici žive u strahu, tog ljeta 1235. gorilo je na hiljade ljudskih lomača širom Bosne, a razmjere istrebljenja bile su slične onome što je danas poznato kao genocid. Bosanski biskup Ivan koji je propagirao križarski rat u Bosni nakon ovakvih zločina, razočaran i zgrožen je napustio biskupsku stolicu.

U zimu 1235/36 Bošnjaci kreću u protuudar te oslobađaju čitavu Bosnu osim Usore kojom vlada Sibislav (unuk Kulina bana) kojemu papa Grgur IX 8.augusta 1236.g. u znak zahvale šalje pismo gdje ga hvali „da među bosanskim knezovima, ljagom krivovjerja okaljanim, postojiš kao ljiljan među trnjem.“
 

Nove borbe počinju u projeće 1237.g. a Bošnjaci su se predvođeni banom Ninoslavom jako opirali. Ninoslavu u pomoć pristiže i zahumski knez Toljen, ali Koloman ponovo ovladava velikim dijelovima Bosne dok se ban Ninoslav s vojskom ponovo povukao u nepristupačne bosanske vrleti. Takvo stanje održalo se do ljeta 1238.g kad ponovo počinju borbe ali bez velikih promjena na terenu.

23.12.1238.g. papa pismom postavlja novog inkvizitora za Bosnu biskupa Ponsu koji je dobio naređenje da iskuplja križare koji bi se „muževno i snažno opasali, da ostatak krivovjerne kuge iz bosanske biskupije potpuno odstrane.“
 

Rat se otegao i na 1239.g. a u tom periodu zabilježeni su pokušaji katoličkog učvršćivanja u Bosni a iz tog perioda je i Ponsino pismo papi gdje piše da je napravio Katedralnu crkvu (pitanje je samo gdje je Ponsa to sanjao). U zimu 1239/40 ban Ninoslav kreće u veliku ofanivu oslobođenja Bosne a do početka marta 1240.g. bosanska vojska u potpunosti je pobijedila i izbacila križare iz domovine. 29.marta 1240.g. ban Ninoslav u pratnji bosanskih boljara, dolazi u posjet gradu Dubrovniku i tu kao neprijeporni vladar Bosne sklapa ugovor o vječnom miru s dubrovačkom republikom.
Ovime su završeni križarski pohodi hercega Kolomana potpunim slomom i porazom, a Bosna je slavila svog vladara i oslobodioca Velikog bana Ninoslava.

Dominik Mandić - "Bogumilska crkva bosanskih krstjana" Svezak II, izdavač Žiral, 1979.g.

https://hr.wikipedia.org/Herceg Koloman

https://en.wikipedia.org/Coloman of Galicia-Lodomeria

nije bilo Pravoslavja prije Osmanlija u Bosni! (srpski izvori)

Sematizam Banjalučko-Bihaćke Srpske mitropolije iz 1901 kaže:
"U Pounju, kao i u cijeloj Bosanskoj Krajini, nije bilo pravoslavnog naroda prije Turaka. Ti su krajevi potpadali pod Hrvatsku kraljevinu.

Arhimadrit Ruvarac kaže nema Srba u Bosanskoj Krajini.

Vladimir Ćorović kaže, da nema dokaza da je u Bosni prije Turaka postojala jedna, znači jedna pravoslavna bogomolja. Ipak, on kaže da ima jakih dokaza da je Manastir Paprača, bio tu i prije Turaka

Mihailo Dinic srpski historičar kaže:
"Ne treba gubiti iz vida, da u pravoj Bosni, (Hum i dijelovi Rasa se izuzimaju. Misli se na Prijepolje, Mileševu) nije bilo u Tvrtkovog doba pravoslavnih. Za nas je ovo pitanje definitivno rešeno." 

 

Carigradski patrijars Genadije Skolarious 1453-1459 u pismu Sinajskim monasima kaze, da kadugeri (Bosanski krstjani) Huma, nisu pravoslavne vjere.

Pismo Ivana Kapistrana branitelja Beograda Papi Kalikstu III 4/7/1455: Kapistran kaže: 

"Bosanski krstjani nijesu pripadnici Istočne crkve, dapače da oni radije vole umrijeti u nevjeri, nego prihvatiti vjeru Rašana."

Aleksander Soloviev u Fundajatima 133-134 stranica kaže:
"Bošnjani su pripadici Crkve Bosanske."

SPC proklinje Bošnjane, i naziva ih krivovjernim u 14 i 15 stoljeću.

Idući i prije Sava Nemanjić, osniva 7 Biskupija SPC. Nijedna u Bosni. Travunija je do Save Nemanjića bila Katolička regija.

Sava Nemanjić šalje episkopa Hilariona u Ston da preobrati pripadnika Rimskog obreda tamo. Nakon 22 godine, Pravoslavni episkop se vraća, i kaže da nije preobratio nikoga, i da tamo vladaju ''raskolnici''. Oznaka za nevjernika, tog doba.

Kako sam kaže: ''Ni vrh'ovine n'ima, ni biri, ni jedinog dohodka niotkuder".

U 22 Godine rada SPC koja je osnovana za Save, nijednog dukata nisu dobili iz Stona, a svi su bili katolici, a u većoj mjeri Bosnjani. Ston je bio sastavni dio Srpske države, do 1333, kada je za 8000 perpera prodat Dubrovčanima, od tadašnjeg cara Dušana, kraljevm vsih Serbalja. Ugovoru je tada prisustvovao i sam Kralj Stepan Kotromanić, iako svi pripadnici moderne Srpske historijske škole, pričaju da nije. U Osminama (osam godina) Dubrovčani su isplatili Dušana.

https://www.facebook.com/DinastijaKotromanic

im Jahre 1825 gab es weder Kroaten noch Serben in Bosnien

Die Bosniaken leben zwischen Drina, Vrbas, Save, Dalmatien und Srem. Die Bevölkerungszahl beträgt 450.000; Sie gehören dem Islam, der römisch-katholischen Kirche und der orthodoxen Kirche an.

https://bs.wikipedia.org/wiki/Ljetopis_Matice_srpske

1825. godine nije bilo Srba niti Hrvata u Bosni

Bošnjaci žive između Drine, Vrbasa, Save, Dalmacije i Srema, ima ih 450.000; 

ispovjedaju ili islam ili su rimokatolici ili pravoslavni.

pijan Bošjno povaljao hrvatske komandose (Kočine 93)

...svi su se razbježali samo je 5,6 momaka Armije BiH ostalo, čak je taj Gačo što je bio sa sijačem bijo pjan, pa mu je to vjerovatno pomoglo da skupi hrabrosti da ostane i to uradi. Jedan dio je ušao u Kočine, tu je i ubijen taj Franjo Blažević.

http://forum.klix.ba/rat-u-hercegovini-1992-1995

Poginulo je 8 HVO bojovnika iz Mostara i još više specijalaca HV iz Vinkovca. Na spomen kapelici u Gnojnicama su upisana samo imena poginulih boraca HVO-a iz Mostara!

Ova akcija je tada spasila Bošnjake u Istočnom Mostaru.

papa Honorije III. o bosanskim heretičarima (Honorius III.)

Papa Honorije III, u pismu od 3.12.1221 piše: 

''krivovjerci u Bosni, kriju se u svojim jazbinama i hrane poput vještica svoje mlade otvorenim prsima, javno ispovjedajući opasne zablude protiv vjere Gospodinove."

  15.1.1227 Papa piše: 

"Patareni u Bosni, su ohrabreni neuspjehom protivnika"

https://www.facebook.com/DinastijaKotromanic

papa Grgur IX. o krivovjercima u Bosni (Papst Gregor IX.)

U svojim pismima od g.1232 do 1239. (papa Grgur IX ) više puta spominje krivovjerce u Bosni. 

Tako na 30.5.1233.g. piše kardinalu Jakovu Prenestinskome, svome legatu u Bosni, kako je sa žalošću razabrao iz njegove istrage, da je bosanski biskup upao „u gorčinu ludog krivovjerstva“.

O Bošnjacima veli: 
 „O stanovnicima se te zemlje kaže, da su siromašni imanjem, a bogati zloćom, jer su većim dijelom zaraženi opačinom krivovjerja“.

U drugom pismu od 13.veljače (februar) 1234.g. Grgur IX piše: 

„tolika je u Bosni i bližnjim pokrajinama narasla množina nevjernika, da sva zemlja (Bosna) kao pusta i neprohodna plače i boluje“.
 

Izvor: Dominik Mandić -Bogomilska crkva bosanskih krstjana str.33-34

heretičar Hrvoje Vukcic (1350-1416) dušmanin Isusa Krista

Na slici orginalni prikaz Hrvoja Vukčića sa "Hrvojevog Misala" vjerske knjige bosanskih bogumilo-katara.

 "..Znajte, da smo dočuli iz vjerodostojnog izvora, da se je vojvoda Hrvoje Vukčić, kao nevjerni sin, vođen zloćom izdajstva, smetnuvši s pameti nebrojena naša kraljevska dobročinstva, pridružio društvu dušmana Isusa Krista, to jest Turcima, i da ima namjeru da svom silom udari i ratuje protiv naših vjernih i naše svete krune, koji borave u Kraljevstvu Bosanskom".

1398.g. pismo ugarskog kralja Sigismunda Trogiru

Veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vukčić nikad nije prešao na kršćanstvo (katoličanstvo), umro je 1416. godine kao pataren (Crkva Bosanska).

in Bosnia lives the leader of the Cathars (heretical Pope of Bosnia)

Pope Innocent III launches crusade against the Cathars in the Languedoc (today southern France), which devastates this flourishing country between 1209-1229. The degree of violence against the Cathars was extremely high, even by medieval standards. At the beginning of the war crusaders killed an entire town of 10,000 inhabitants of Bezier. 

Due to persecution by the crusaders, many Cathars fled to Bosnia.
 

At the Church Council on 2 July 1223 the cardinal Conrad, the papal legate to France told that in Bosnia lives the leader of the Cathars, whom they call their pope, and to whom they come for advice and that he also has his representant in France, by the name Bartholomew from Carcassone. English historian Roger de Wendover in 1236 also mentions the heretical Pope in Bosnia.

Josip Vrandečić - Heresy in Bosnia and Dalmatia