Usprkos povremenim gradanskim ratovima i vojnim upadima, Bosna je sredinom srednjeg vijeka uživala u stvarnom blagostanju. Kljuc je njenu bogatstvu bio u riidarstvii: u Kreševu i Fojnici kopali su se bakar i srebro, u Olovu olovo, u Zvorniku zlato, srebro i olovo, a nadasve u Srebrenici srebro. Možda je još u srednjem vijeku bio aktivan i rimski zlatni rudnik u selu Krupa (sjeveroistocno od Gornjeg Vakufa). Potkraj 13. i na pocetku 14. stoljeca stigli su u Bosnu prvi njemacki rudari iz Ugarske i Transilvanije poznati pod imenom Sasi i poceli eksploatirati njeno rudno bogatstvo. Još je više Šaša pristiglo u 14. stoljecu jer su Stjepan Kotro-manic i kralj Tvrtko poticali razvoj rudarstva.
Jedan od njih cije se ime cesto spominje u službenim spisima, Hans Sasinovic (dakle, Sasov sin), dobio je u "trajan" zakup veliki komad zemljišta i putovao je višeput u Dubrovnik kao predstavnik kralja Tvrtka. Vec 1339. godine izvozilo se zlato iz Bosne. Olovo se otpremalo u Mletke i na Siciliju; zacijelo na krovovima
mnogih najljepših srednjovjekovnih i renesansnih crkava u Italiji ima i bosanskog olova. Na nekim mjestima kopao se i bakar, ali je najvažniji izvor bogatstva bilo srebro, a Srebrenica je (cije je latinsko ime glasilo "Argentaria") postala najveci rudarski i trgovacki grad u cijeloj toj regiji zapadno od Srbije. Kad se prvi put spominje u ljetopisima 1376. godine, Srebrenica je bila vec važno trgovacko središte s uglednom dubrovackom kolonijom.
mnogih najljepših srednjovjekovnih i renesansnih crkava u Italiji ima i bosanskog olova. Na nekim mjestima kopao se i bakar, ali je najvažniji izvor bogatstva bilo srebro, a Srebrenica je (cije je latinsko ime glasilo "Argentaria") postala najveci rudarski i trgovacki grad u cijeloj toj regiji zapadno od Srbije. Kad se prvi put spominje u ljetopisima 1376. godine, Srebrenica je bila vec važno trgovacko središte s uglednom dubrovackom kolonijom.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen