Montag, 31. August 2015

hiljade Bošnjaka 1248.god. odvedeno u roblje (thousands of Bosniaks enslaved in 1248)

Izvori ropstva su najčešće bili križarski pohodi koji su poduzimani na Bosnu. Dokumenti su zabilježili da je tokom križarske vojne iz 1248. godine iz Bosne odvedeno nekoliko hiljada "heretika", koji su rasprodavani na evropskim trgovima. To je razlog da je Dubrovnik u 13. i 14. stoljeću, većina roblja bila iz Bosne. Bosanski podanici su pretvarani u robove i kad nije bilo ratova. Nerijetko su stranci sa raoružanom pratnjom na silu hvatali ljude i u lancima ih krišom odvodili iz zemlje da bi ih prodali u nekom od evropskih gradova. Najčešća meta su im bili usamljeni pastiri, djeca i žene. Narod je dotične zvao ropci, a bili su toliko omraženi da bi ih masa žive rastrgla kad bi im pali u ruke.

catholic slave trade with bosnian bogomil women & children

Slavery existed in Bosnia as in other European countries. The slaves are often mentioned as the goods of trade.

Middle Ages Bosnia was known as the country of heretics and the country in which slaves had been found for sale.

People from Dubrovnik, on the one hand, gave strictly orders about prohibition of the trade with "human meat", but in their notebooks there are many sale contracts about which registered buying and selling slaves from Bosnia. The trade of slaves was fundamentally condemned but there was not a real wish to stop it.

The slave trade is mentioned the first time in Bosnia in the year 1181. The owners of slaves were people with various social background. The slaves were taken by force, often during wars. The most important fact concerning the slaves was their religion, Bogomilism.

Many documented slaves were taken in the region Usora by Hungarians and Serbs. Many of the slaves were women and children.

i Pravoslavlje je nasilno nametnuto (kao i Katolicizam)

...tako su Nemanjići srpskom narodu na silu nametnuli hrišćanstvo. Ta dinastička loza porušila je sve spomenike slovenskog boga Vida,tako da danas nema ni jednog njegovog obeležja,osim onog koji su sačuvali sveštenici glagoljaši na ostrvu Visu,bežeći u to vreme iz Srbije.

Nemanjići su uništavali Bogumile koji su tvrdili da Isus nije bezgrešno začet,nego da je prorok kao što su Mojsije,Buda ili Muhamed. To nije bilo dovoljno. Svi su na silu morali da prihvate ono što je rešeno na Nikejskom saboru,tako da su Nemanjići uništavali i bogumile i staroverce.

Srbija je u vreme Nemanjića imala oko 600.000 stanovnika,od čega su prema Ruskim izvorima Nemanja i njegovi potomci pobili 200.000 staroveraca i bogumila. Prodavali su ih na Dubrovačkoj i Splitskoj pijaci robova, i to mladiće Veneciji kao buduće galiote, žene i decu kao Belo roblje na Bliski Istok. U arhivi Dubrovačkog muzeja o tome postoje precizni podaci,sa imenima prodatih robova.

Kada su Antu Pavelića na samrti pitali ko mu je bio uzor od državnika,on je odgovorio da je to bio Nemanja,koji je dao recept kako da se istrebljuju Srbi.

Sonntag, 30. August 2015

die schönste aller Illyrischen Sprachen

 In seinem 1649 erschienen Wörterbuch "Dictionarium Illyricum" schreibt der Jesuite Jakov Mikalj (1601-1654):

...so gibt es in der auch in der Illyrischen Sprache viele verschiedene Sprechweisen, aber jeder behauptet, dass die Bosnische Sprache die schönste sei, weshalb alle illyrischen Autoren danach trachten sollten, in dieser Sprache zu schreiben.

"Ogn' un diče che la lingua Bosnese sia la piu bella"

Mittwoch, 26. August 2015

rođaci Mehmed Paše Sokolovića

Prvi koji je iz roda Sokolovića putem adžami-oglana napravio karijeru u Carstvu krajem XV i u prvoj polovini XVI st. bio je Deli Husrev-paša

Deli Husrev-paša imao je dva sina: Kurd-bega, koji je umro 1572. na  položaju sandžak-bega u Nigdu, jugoistočno od Ankare i Mustafa-agu, koji je izgleda živio na svom zijametu u Bosni, pošto je ukopan u Šetićima kod Rogatice, gdje mu se mezar i danas nalazi.

Drugi Sokolović koji je napravio visoku karijeru u Carstvu bio je Mustafa-paša Lala, koji je došao u carski saraj uz pomoć Deli Husrev-paše, svog starijeg brata. Mustafa-paša Lala bio je stalno protivnik svog rođaka Mehmed-paše Sokolovića.

Poznato je da je Mehmed-paša dovodio svoje najbliže rođake u Carigrad i da su mu sestra i otac primili Islam. Sestra Šemsa se udala za Subab-bega Boljanića, hercegovačkog sandžaka. Otac Dimitrije je dobio ime Džemaludin Sinan-beg. Za njega se zna da je bio mutevelija jednog Mehmed-pašinog vakufa, utemeljenog u Bosni. Kasnije, kako su skoro svi njegovo najbliži rođaci postigli uspješnu vojno-upravnu karijeru.

Turski hroničari, koji su bili veoma obaviješteni o užoj porodici velikog vezira, znaju da je imao dva brata i njihov životni put prate sve do sultanova saraja. Odatle se može zaključiti da Makarije nije mogao nikako biti mehmed-pašin sinovac. 

Nije mu to mogao biti čak ni u prvoj pobočnoj liniji, jer je poznato da je Mehmed-pašin rođeni stric rano primio Islam, pa mu se ne zna čak ni za rođeno ime. U izvorima se spominje kao Rustem-beg Sokolović, sa tri sina: Derviš-pašom, Ali-begom i Ferhad-pašom. Prema tome, pravi Mehmed-pašin sinovac bio je Ferhad-paša, kliški i bosanski sandžak-beg i prvi beglerbeg Bosanskog ejaleta. Što se tiče Makarija, on je mogao biti samo neki dalji Mehmed-pašin rođak, s obzirom na činjnicu da je rod Sokolovića bio veoma razgranat.

9000 Bošnjaka izginulo u Ukrajini 1737 god.

Do jesenjih mjeseci 1736. godine mobilizirano je oko 10.000 ljudi. Oni su pod neposrednom komandom tadašnjeg hercegovačkog sandžakbega Bećir-paše Čengića otišli u Moldaviju, gdje su proveli zimske mjesece. Njihov odlazak je oslabio odbrambenu moć Bosanskog ejaleta kao najisturenije pokrajine evropskog dijela Osmanskog carstva.

 U proljeće 1737. godine su nastavili put prema dobivenom ratnom rasporedu kod Očakova (Otschakiw). Tu su u neposrednoj borbi sa ruskom vojskom 14. jula 1737. godine doživjeli poraz. Mnogi od prisutnih Bošnjaka su zajedno sa Bećir-pašom izgubili život. Preostali dio je u narednom periodu bio u ruskom zarobljeništvu. Tek nakon potpisivanja osmansko-ruskog mirovnog ugovora 28. decembra 1739. godine, preostali dio zarobljenih Bošnjaka dobio je priliku da se vrati kući. Do toga je došlo tek 1742. godine. Od 10.000 ljudi koliko ih je bilo mobilizirano 1736. godine, šest godina kasnije (1742) kući ih se vratilo svega 1.340, tj. manje od jedne petine.

I ovaj podatak nam govori zašto u XVIII stoljeću dolazi do smanjenja Bošnjaka u Bosni koji su tokom XVIII stoljeća ginuli u brojnim ratovima, umirali od zaraznih bolesti ili odlazili u želji da u drugim pokrajinama Carstva nađu bolje uvjete života.
 

Dienstag, 25. August 2015

velik broj ratnika bio označen sa Hrvat

Kad je u pitanju islamizacija, ovaj defter pruža podatke da je taj proces tekao brže nego se to do sada i mislilo. Jer ako je Bosna 1526. godine davala u rat oko 3.000 vojnika muslimana, sigurno se time nisu iscrpljivali svi vojni potencijali. Ako je još velik broj njih bio označen sa Hrvat, onda se mora biti i oprezan te uzimati u obzir mnoge komponente koje su utjecale na tok islamizacije općenito.

47 vlaških Knezova i Vojvoda trebalo branit Bosnu 1526!

Na kraju, treba spomenuti vlaške knezove i vojvode. Budući da je u našem popisu zabilježeno 47 knezova i vojvoda, proizilazi da su vlasi igrali značajnu ulogu u okviru ondašnje osmanske uprave u Bosni i u vojnim aktivnostima. Svakako je najinteresantnije to što im je ovom prilikom povjerena dužnost branilaca vilajeta Bosne. To svjedoči da je vlast imala u njih puno povjerenje. Svi navedeni knezovi uživali su timare, istina iz kategorije tezkiresiz timara.

šejh Abdullah Bosnevi (1584-1644) Abdulah Bošnjak

Turbe Abdullaha el-Bosnevija se nalazi pored turbeta Sadreddina Konevija u Konji!

Pokopan je kod grobnice Sadruddina i po vlastitoj oporuci urezbaren mu je na spomeniku ovaj nadpis:

,,Ovo je grob siromašnog božjeg putnika na zemlji i nebu Abdullaha Bošnjaka, Rumije, Bajramije''.

Konya - Bosnia friendship (Bosna Hersek quarter)


Gdje god da se krene unutar predgrađa, sve podsjeća na Bosnu. Mogu se vidjeti nazivi kao što su: 

"Poslovni centar Bosna"
"Dom zdravlja Bosna"
"Gimnazija Bosna"
"Frizerski salon Bosna"
"Park Sarajevo"
 predgrađe “Bosna Hersek”

"U Sarajevu se svake sedmice organizira predavanje iz Mesnevije. Veliki broj ljudi dolazi na ova predavanja te tako pokazuju veliku ljubav koju osjećaju prema Mevlani(Rumi)”

Ako posjetiš Konju, samo spomeni da si Bošnjak i imaćeš besplatan i ugodan boravak.

der osmanische Universalgelehrte Matrakçı Nasuh (1480-1564) - der bosniakische Ritter aus Visoko

1480 - 28.4.1564
Matrakçı Nasuh Bey
Matrakčija Nasuh Visočak
Nasûh bin Abdullah al-Silahî al-Matrakî
Nasuh bin Karagöz bin Abdullah el-Visokavi el-Bosnavî
Nasuh el-Matrakči ibn Karađoz ibn Abdulah el-Visokavi el-Bosnevija

Matrakçı Nasuh Efendi ist auch als Nasuh der Schwertkämpfer bekannt. Er war ein osmanischer Universalgelehrter, Staatsmann, Erfinder, Mathematiker, Historiker, Geograph, Kartograph, Topograph, Übersetzer, Lehrer, Janitschare, Scharfschütze, Schwertmeister, Waffeningenieur, Meisterschmied, Navigator, Maler und Miniaturist. Insbesondere in den Bereichen der Mathematik und der Geometrie hat er bedeutende Werke hervorgebracht. Dazu gehören die Bücher Cemâlü’l-Küttâb, Kemalü’l- Hisâb und Umdetü’l-Hisâb. Auch aus den anderen Bereichen liegen mehrere Bücher vor.

In einem Dekret des Sultans Suleyman des Prächtigen aus dem Jahr 1529 wird al-Matraki als der Meister Ritter seiner Zeit bezeichnet (Ustad oder Rais), unvergleichbar in der Kriegsführung und der Lanzenführung im gesamten Osmanischen Reich.

Matraci Nasuh wird auch als osmanischer Leonardo da Vinci bezeichnet.
nasuh-al-matraki-ottoman-artist-mathematician

Dekretom (1529.) sultana Sulejmana Kanunija proglašen je glavnim vitezom njegovog doba, neusporedivog sa cijelim Carstvom u sferi umjetnosti ratovanja i metodama korišćenja koplja.

Bosanci, Hercegovci i Dalmatinci su Vikinzi?

I: Ovaj haplotip postoji samo u Evropi, za razliku od svih ostalih haplotipa. Zato se smatra da je u Europi i nastao kod prvih Evropljana izmedju dva ledena doba prije 30-35.000 godina.

I1a: Najveci procenat ovog tipa se nalazi na Skandinaviji i Islandu.Ovaj haplotip u V.Britaniji nazivaju i "Wikinger marker".

I1b*: Ovaj haplotip se najcesce (najveci procenat) u Bosni i Hercegovini nalazi i okolnim zemljama ,pri cemu sa udaljavanjem jako(naglo) opada. Npr. u Hrvatskoj blizu Slovenije nalazi se samo 20% ovog tipa. Jedna podvrsta se nalazi na Sardiniji.

Za sada je ovo otkrice zapanjujuce, jer do prije 5 godina niko nije ni znao ni slutio da izvan Skandinavije(vikinga) jos nasljednika prvih Evropljana ima.

Procenat ove grupe u stanovnistvu (I*+I1a+I1b*+I1c):
Hrvatska (kopno) 37,0%
Bosna 53,65%
Hercegovina 70,91%
Srbija 36,28%
Kos.albanci 7,96%
Makedonci 34,17%
Mak.romi 5,26%

Najinteresantnije od svega leži u činjenici da je I1b grupa u Bosni i Hercegovini zastupljena jako visokim procentima. Do sada niti jedna takva koncentracija nije zabilježena u Evropi.
 
Zapadni genetičari i antropolozi vjeruju da su upravo Vikinzi naši direktni potomci, što potvrđuju i genetske analize zadnjih sedam godina. Pojavljivanje haplogrupe I na teritoriju Velike Britanije, Francuske i kod Kelta, pripisuje se Vikinzima koji su se spuštali i ratovali na ovim teritorijima, a koji su u sebi nosili naše gene i tako ostavili genetski trag iza sebe.
 
Bitno je naglasiti da ova grupa dominira, osim u hrvatskoj i u bošnjačkoj, te i u srpskoj populaciji BiH

sultan Mehmed Fatih iselio trećinu Bošnjaka u Istanbul

Da Osmanlije nisu imali neki višak naroda, koji bi mogli upotrebljavati za neku intenzivniju kolonizaciju, vidi se već po tome, što je sultan Mehmed II, osvojivši Jajce i druge bosanske gradove, odvojio trećinu žiteljstva, te ih poslao u Carigrad, da ih tamo naseli i popuni žiteljstvo, koje se smanjilo, jer su se Grci većinom razbjegli.Tu politiku nastavio je i prilikom osvajanja drugih, naročito grčkih gradova.

Montag, 24. August 2015

5000 Selbstmorde von Veteranen aus dem Bosnienkrieg

In den letzten 20 Jahren beendeten 5000 Veteranen aus dem Bosnienkonflikt ihr Leben durch Suizid.

3000 Serben (VRS)

1500 Bosniaken (Armija BiH)

500 Kroaten (HVO)

finnischer Krieger der Bosnischen Armee (17.Krajiska Brigada)


In der bosnischen Eliteeinheit "17. Krajina Brigade" kämpften mehrere Freiwillige aus West- und Nordeuropa und den USA. Auf dem Bild ist der Finne Jani Attola zu sehen.