Nakon neuspjelog mirovnog posredovanja s
Hrvatskom, na izričitu molbu Alije Izetbegovića, iranska diplomatija
uspjela je isposlovati ozbiljne ustupke srpske strane bez čije je pomoći
odbrana Mostara bila nezamisliva. U maju 1993. godine Mostar se nalazio
u dubokoj dvostrukoj blokadi a jedina veza sa snagama Armije BiH u
Jablanici i Konjicu bila je uska, deset sati hoda duga pješačka staza
preko vrleti planine Prenj.
U takvoj situaciji oskudno naoružani vojnici 4. korpusa Armije BiH u Mostaru nisu mogli računati na duži otpor nadmoćnim snagama HVO-a i početkom augusta 1993. godine posredstvom zakulisne, paralelne diplomatije (Sarajevo-Teheran-Moskva-Beograd-Pale) započeto je do tada nezamislivo vojno savezništvo Armije BiH i Vojske RS zahvaljujući kojem je i odbranjen dio Mostara na lijevoj obali Neretve.
U dosluhu sa Sarajevom, iranska diplomatija uspijevala je iskoristiti dobre relaciju Moskve s Beogradom i još bolje relacije Beograda s Palama i svome štićeniku Izetbegoviću obezbijediti neke koncesije srpske strane. U takve koncesije ubraja se i obilata a, po mnogima, i presudna srpska podrška Armiji BiH na mostarskom ratištu.
Vojna saradnja 4. korupsa Armije BiH i Nevesinjske brigade formalno je započeta 8. augusta 1993. godine o čemu svjedoči i tajna vojna depeša koju je zapovjednik 4. korpusa Arif Pašalić uputio sarajevskoj Komandi. U depeši se iznose pojedinosti srpsko-bošnjačkih pregovora u koje su osim vojnih zapovjednika 4. korpusa bili uključeni i tadašnji politički prvaci Mostara - Fatima Leho i Safet Oručević.
Mada se dugo smatralo da je srpsko-bošnjačka vojna saradnja u Mostaru bila potaknuta vrećama deviza, brojne činjenice govore suprotno. Kako doznaje Slobodna Bosna, u toj operaciji 4. korpus Armije BiH potrošio je neznatna sredstva - samo stotinjak hiljada DM - što je suviše sitan novac da bi se njime opravdala tako krupna vojno-politička usluga srpske vojske.
Naime, pregovore u ime srpske vojske u početku je vodio major Novica Gušić, zapovjednik lokalne brigade iz Nevesinja, no kako se uskoro u pregovore uključio i general Ratko Mladić, postalo je sasvim jasno da se srpska pomoć Armiji BiH u Mostaru odvija uz puno znanje i saglasnost zvaničnog Beograda - stvarnog planera vojnih operacija u BiH. To je postalo osobito jasno nakon Mladićevog prijedloga o sveobuhvatnim vojnim operacijama koje bi zajednički realizirale dvije armije.
«Vi krenite prema Stocu, Dubravama i Neumu a mi ćemo uzeti sve lijevo od Neuma do Ploča. I tada ćemo zajednički pregovarati sa Hrvatima», predlagao je Mladić svojim mostarskim sagovornicima s kojima se nekoliko puta sastajao u Podveležju - na lokalitetu Buska i Gostina šuma.
Krajem augusta 93. godine između srpske i bošnjačke strane bila je uspostavljena stalna telefonska veza pod kodnim nazivom «Višnja-Jabuka». Vojna saradnja odvijala se dvostruko: pripadnici 4. korpusa Armije BiH redovno su opskrbljivani municijom za pješačko naoruženje, no haubičke i minobacačke projektile na položaje HVO-a ispaljivala je srpska vojska prema ciljevima koje je dobivala kodiranom telefonskom vezom «Višnja-Jabuka».
Vojna srpsko-bošnjačka saradnja na mostarskom ratištu trajala je skoro punih 15 mjeseci - sve do vojne operacije Armije BiH «Jesen 94» usmjerene na Istočnu Hercegovinu kako bi se oslabio srpski pritisak na Sarajevo.
U takvoj situaciji oskudno naoružani vojnici 4. korpusa Armije BiH u Mostaru nisu mogli računati na duži otpor nadmoćnim snagama HVO-a i početkom augusta 1993. godine posredstvom zakulisne, paralelne diplomatije (Sarajevo-Teheran-Moskva-Beograd-Pale) započeto je do tada nezamislivo vojno savezništvo Armije BiH i Vojske RS zahvaljujući kojem je i odbranjen dio Mostara na lijevoj obali Neretve.
U dosluhu sa Sarajevom, iranska diplomatija uspijevala je iskoristiti dobre relaciju Moskve s Beogradom i još bolje relacije Beograda s Palama i svome štićeniku Izetbegoviću obezbijediti neke koncesije srpske strane. U takve koncesije ubraja se i obilata a, po mnogima, i presudna srpska podrška Armiji BiH na mostarskom ratištu.
Vojna saradnja 4. korupsa Armije BiH i Nevesinjske brigade formalno je započeta 8. augusta 1993. godine o čemu svjedoči i tajna vojna depeša koju je zapovjednik 4. korpusa Arif Pašalić uputio sarajevskoj Komandi. U depeši se iznose pojedinosti srpsko-bošnjačkih pregovora u koje su osim vojnih zapovjednika 4. korpusa bili uključeni i tadašnji politički prvaci Mostara - Fatima Leho i Safet Oručević.
Mada se dugo smatralo da je srpsko-bošnjačka vojna saradnja u Mostaru bila potaknuta vrećama deviza, brojne činjenice govore suprotno. Kako doznaje Slobodna Bosna, u toj operaciji 4. korpus Armije BiH potrošio je neznatna sredstva - samo stotinjak hiljada DM - što je suviše sitan novac da bi se njime opravdala tako krupna vojno-politička usluga srpske vojske.
Naime, pregovore u ime srpske vojske u početku je vodio major Novica Gušić, zapovjednik lokalne brigade iz Nevesinja, no kako se uskoro u pregovore uključio i general Ratko Mladić, postalo je sasvim jasno da se srpska pomoć Armiji BiH u Mostaru odvija uz puno znanje i saglasnost zvaničnog Beograda - stvarnog planera vojnih operacija u BiH. To je postalo osobito jasno nakon Mladićevog prijedloga o sveobuhvatnim vojnim operacijama koje bi zajednički realizirale dvije armije.
«Vi krenite prema Stocu, Dubravama i Neumu a mi ćemo uzeti sve lijevo od Neuma do Ploča. I tada ćemo zajednički pregovarati sa Hrvatima», predlagao je Mladić svojim mostarskim sagovornicima s kojima se nekoliko puta sastajao u Podveležju - na lokalitetu Buska i Gostina šuma.
Krajem augusta 93. godine između srpske i bošnjačke strane bila je uspostavljena stalna telefonska veza pod kodnim nazivom «Višnja-Jabuka». Vojna saradnja odvijala se dvostruko: pripadnici 4. korpusa Armije BiH redovno su opskrbljivani municijom za pješačko naoruženje, no haubičke i minobacačke projektile na položaje HVO-a ispaljivala je srpska vojska prema ciljevima koje je dobivala kodiranom telefonskom vezom «Višnja-Jabuka».
Vojna srpsko-bošnjačka saradnja na mostarskom ratištu trajala je skoro punih 15 mjeseci - sve do vojne operacije Armije BiH «Jesen 94» usmjerene na Istočnu Hercegovinu kako bi se oslabio srpski pritisak na Sarajevo.
Izvor: Slobodna Bosna
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen