Kao ilustrativan primjer navodi to da je Izetbegovićeva Islamska
deklaracija bila objavljena baš u Beogradu, i to u režiji izdavačke kuće
„Srpska reč“ koja je tada rado koketirala s velikosrpskim
nacionalistima. Zanimljivo je spomenuti i to da je tada sam Šešelj
organizirao peticije da se puste „nepravedno osuđeni Mladi muslimani“,
da je SANU pisala peticiju za pomilovanje Mladih muslimana (među
potpisnicima je bio i Dobrica Ćosić). Zatim, u sarajevskoj nedjeljnoj reviji „Ljiljan“ 18.V.1998. general
Halid Čengić, tokom rata glavni logističar Armije BiH, neoprezno je
priznao i opisao sastanak Izetbegovićeve grupe s akademicima SANU dok je
sam Izetbegović još bio u zatvoru. Nadalje, prema svjedočanstvu Adila
Zulfikarpašića, ovaj je bio iznenađen kako je Alija Izetbegović već
1988. glatko pušten iz zatvora i kako je lako dobio sva građanska prava i
pasoš. Ovo brzo oslobađanje i rehabilitiranje Izetbegovića su,
zanimljivo, pomogli i neki velikosrpski nastrojeni političari, kojima je
očito bilo u interesu stvaranje „muslimanske“ stranke s kojom će se
„moći dogovoriti“ (nije li sam Karadžić uoči izbora u BiH rekao: „Ako
bude izabran Duraković, biće rat, a ako bude izabran Izetbegović,
dogovorićemo se“?).
dossier-alija-izetbegovic-2
Srbi su ustvari zbog velikosrpskih ciljeva nametnuli Bošnjacima SDA stranku!
Srbi su ustvari zbog velikosrpskih ciljeva nametnuli Bošnjacima SDA stranku!
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen