Mittwoch, 30. April 2014

Abzeichen der bosnisch-herzegowinischen Regimenter

BH Regiment 1

K.u.K. BH Infanterie Regiment Nr. 4
An Allen Fronten

Gestalten aus der Ritterzeit

Vom Herrentum abgesetzt und mit der ehemaligen Rajah gleichgestellt hat sie österreichisches Gesetz; doch nicht anders sind sie heute noch, wie ehemals. Sie sind geborene Soldaten von erstaunlicher kriegerischer Tüchtigkeit, die tapfersten der Kämpfer mit kindlichem Gemüt und strengster Sitte - Gestalten aus der Ritterzeit. Sie alle haben ihres Landes Vergangenheit noch nicht vergessen; auf das Bergvolk der Illyrer führten sie ihre Abstammung zurück und gebrauchten noch die Schrift ihrer Könige, die Bosantschica, die an die germanischen Runen erinnernde Schrift vergangener bosnischer Kultur. Sie allein waren es, die Religion und Abstammung unterschieden und, nach ihrem Stamm befragt, mit ihren sonoren Stimmen stolz antworteten: „Ich bin Bosniak!"
 
Andächtig lauschen die Bosniaken auch heute noch den Guslaren, ihren Barden, die von den in die Nebel der Sage absinkenden bosnischen Königen und jener Zeit singen, da die bosnische Macht bis an die Adria reichte und die bosnischen Könige in der schönsten Stadt der Adria, in Ragusa, der bosnischen Dichtkunst
ein neues Athen errichteten.

Maximilian Hölzel - Balkan in Flammen. Unter Helden, Göttern und einfältigen Weisen

Dienstag, 29. April 2014

1.700 Bosniaken kämpften in Stalingrad

Ca. 1.700 Bosniaken kämpften in der Kroatische Legion von 1941-43 an der Seite der deutschen 6. Armee in Stalingrad.

Die Kroatische Legion hatte eine Stärke von 5000 Mann. 55% der Soldaten kamen aus dem heutigen Bosnien und Herzegowina, 45% aus dem heutigen Kroatien.
2/3 waren Katholiken, 1/3 Muslime.

In Stalingrad fielen ca. 3300 Mann,  ca. 1000 Verletzte wurden nach Kroatien ausgeflogen. 700 gingen in russische Gefangenschaft, wovon 400 nach Hause zurückkehrten.

Dr. Irfan Ljubijankić


Weil unser grundlegendes Ziel das Überleben ist, müssen wir für unser Volk die Freiheit erringen, aber nicht um jeden Preis, was bedeudet, dass das Ziel nicht jedes Mittel rechtfertigt. Das heißt mit anderen Worten, dass wir immer an die grundlegenden moralischen und ethischen Normen der Menschheit denken sollten. Wir dürfen Unrecht nicht vergelten, denn wir sind keine niederträchtigen Menschen. Wir dürfen uns nicht ihrer schlechten Methoden bedienen und sollten immer bedenken, dass alles was wir tun, andere sehen werden.

Wir können uns heute nicht wie Verbrecher verhalten, nicht nur weil wir es nicht wollen, sondern weil dies nicht in unseren Genen liegt. Unsere Vorfahren haben uns Menschlichkeit und Lauterkeit hinterlassen. Diese höchsten zivilisatorischen Tugenden, in denen Vernunft und Stärke liegen, welche stärker sind als jedes Schwert. Deshalb glaube ich in dieser anscheinend aussichtlosen Lage, in der wir uns momentan befinden, an eine Zukunft BiH´s. Gerade weil ein grosser Teil unseres Volkes diese zivilisatorischen Tugenden und den Willen nach Freiheit in seinen Genen trägt.
Dr. Irfan Ljubijankić (1952 - 28.05.1995)

Das serbische Killerkommando 10.д.о.

Deseti Diverzantski Odred Vojske Republike Srpske - 10.d.o. VRS

Die Einheit wurde im Herbst 1994 aus 14 Häftlingen und 45 regulären Soldaten der VRS aufgestellt. Unter den rekrutierten Häftlingen befanden sich Kroaten, Bosniaken, Slowenen und Serben. Mehrere dieser Personen sollen schon zuvor Mitarbeiter des jugoslawischen KOS (Kontra-Spionage Dienst der JNA) gewesen sein.

Auftraggeber:
 Oberst Petar Salapura

Finanzierung:
Die Einheit soll monatlich Ausgaben von 500.000 DM gehabt haben. Diese Finanzmittel hat Petar Salapura angeblich aus privaten Quellen finanziert. Jugoslav Petrušić beschuldigt Salapura für ausländische Geheimdienste gearbeitet zu haben.

Ausbildung:
in Pančevo, Serbien 1994
in Russland und Israel 1994
"Wir wurden für die Planung und Auführung von Attentaten ausgebildet. Für Attentate gegen Einzelpersonen oder Gruppen, ob gegen Zivilisten oder andere. Zu diesem Zweck wurden wir in der Handhabung von Giften, z.B. in Tabak, Getränken und anderen unauffälligen Tötungsweisen ausgebildet."
Radoslav Kremenović

Aktiv vom 1.8.1994 bis 1.6.1996:
- Auftrag "Pukovnik" - die Liquidierung des Oberst Ramiz Vilić aus Tuzla
- Minierung von drei Eisenbahnbrücken in Martin Brod
- Angriff auf das Kommando der 4. kroatischen Garde Brigade von Split
- Platzierung von 500 kg Sprengstoff in der Kanalisation von Sarajevo
- Die Aktionen Orkan1, Orkan2 & Džep
- gezielte Erschießungen von Zivilisten in Sarajevo März/April 1995
- Granatierung von zivilen Orten in Sarajevo April 1995
- Exekutionen von 1000-2000 Gefangenen bei Srebrenica 1995
- organisierten das Massaker in Tuzla 25.05.1995
- das Attentat auf Jozo Leutar 16.3.1999

Zur Einheit gehörten auch zwei Griechen, die von Jugoslav Petrušić als CIA Agenten enttarnt wurden. Einer dieser beiden Griechen war Latsios (Panagitosa) Angelos.

Nach Auflösung der Einheit wechselten viele der Angehörigen zur Tarnfirma Drina Prom. Offiziell als Handelsunternehmen angemeldet, widmete sich das Unternehmen hauptsächlich nachrichtendienstlichen Tätigkeiten. Der Sitz war in Brćko, Filialen wurden in Ljubljana, Zagreb, Budapest und Tirana eröffnet.

Montag, 28. April 2014

Srpski Junaci odlučili Bitku kod Nikopolja 1396

Bitka kod Nikopolja, o kojoj Srbi nisu učili ništa, dešava se sedam godina nakon Kosovskog boja. 

Vojskovođa Despot Štefan Lazarević sa 1.500 najelitnijim sprskim borcima odlučuje bitku protiv Njemaca, Francuza, Engleza, Mađara, Vlaha, Poljaka Talijana i ostali Evropljana u korist Sultana Bajazida.

1.700 Bošnjaka u borbama za Staljingrad

Hrvatska Legija (Kroatische Legion)
369. pojačana pješačka pukovnija
1941-1943

jačina: 5000
od toga 55% iz BiH, 45% iz Hrvatske
 2/3 katolici, 1/3 muslimani

3300 poginulih
1000 ranjenika je evakuisano za Hrvatsku
700 zarobljenih (400 preživili zarobljeništvo)

okrenuti pentagram u turskim ministarstvima

Das verkehrte Pentagramm wird als Symbol in türkischen Ministerien verwendet!

Srbi se borili i na strani Sultana 1389

U sprskim školama se sigurno ne spominje jedan interesantan detalj Kosovske bitke 1389 godine. Na strani Sultanove vojske su se borili srpski vazali iz današnje Makedonije kao što je bio Konstantin Dejanović. Prema nekim historičarima su i Marko Kraljević i Konstantin Dragaš tada bili vazali Sultana.

Goethe-ova obrada Hasanagince

Klagegesang von der edlen Frauen des Asan Aga.
Aus dem Morlackischen.

Was ist Weißes dort am grünen Walde?
Ist es Schnee wohl, oder sind es Schwäne?
Wär' es Schnee, es wäre weggeschmolzen;
Wären's Schwäne, wären weggeflogen.
Ist kein Schnee nicht, es sind keine Schwäne,
's ist der Glanz der Zelten Asan Aga.

Štap Bosne

Jedan događaj je posebno ostao u kolektivnoj memoriji Bošnjaka, a koji je upravo ključni u dokazivanju duhovnog kontinuiteta našeg naroda, a to je predaja štapa bosanskom duhovnom poglavaru djedu, a ovim gestom su Bošnjaci priznati kao narod od strane Sultana Mehmeda Fatiha. Štap ima veoma široku simboliku, a pomenut ćemo samo neke segmente, kao što su: simbol čuvanja, odbrane, vlasti i autoriteta, nezavisnosti i samostalnosti. Dakle, nakon gradnje Gazi Isa-begove tekije u Sarajevu štap je predat mevlevijskom šejhu i unutar tekije je ostao 500 godina, sve do njenog rušenja od strane komunističkih vlasti 1957. godine. 


molim Vas javite, ako znate, šta je se desilo sa tim Štapom

Sonntag, 27. April 2014

Ilija Garašanin koristio naziv Bošnjaci

" osim toga mogla bi se kao treći stepen štampati kratka i obšta narodna istorija Bosne u kojoj ne bi se smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavši Bošnjaka… na istočnog veroispovedenija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri".

Ilija Garašanin

Vuk Stefanović Karadžic koristio naziv Bošnjaci

"Da su svi Bošnjaci bili složni, prije bi oni Sultana nadvladali nego on njih."

pismo Vuka Stefanovića Karadžića Jerneju Kopitaru, 18.6.1832

Sadik Sehic - Zmaj od Bosne


Vuk Stefanović Karadžić u svojoj III knjizi Srpskih narodnih pjesama, koju je štampao u Beču 1864. godine, na strani 368 je pribilježio, ne slučajno, narodnu pjesmu »Bošnjaci na Moskovu«. 

»I od Bosne osamdeset bega,
Od Zagorja dva Čengića mlada,
Od Nikšića dva Paripovića,
Od bijela Kolašina grada,
Od njeg, kado, dva Mekića mlada,
Od onoga Polja Bijeloga,
Od njeg, kado, dva Kućevića,
Od Pljevalja dva Drndića mlada«."

asimilacija Bošnjaka u Turskoj

Bošnjaci koji žive ovdje izloženi su asimilaciji. Isto tako uz pomoć stranih sila, ostali na Balkanu su izloženi također asimilaciji, posebno od strane Srbije. Bošnjaci, gdje god da živimo i gdje god da se nalazimo trebamo biti jedno. Kamo sreće da smo više oragnizovaniji.

Rasim Delić utvrđivao srpske položaje


Delić je tog dana zapisao naređenja koja je dobio od načelnika štaba Sarajevskog korpusa generala Ante Karanušića. Delić je dobio zadatak da uradi šemu obezbjeđenja objekta Zlatište, napravi elaborat straže i postavi oko objekta dva 60-milimetarska minobacača i nekoliko topova. Tog dana, dakle, dan prije oružanih napada na Sarajevo, načelnik štaba Karanušić naredio je Deliću da svi vojnici i starješine budu pod punom ratnom spremom i neprestano dežuraju. 

Delić je preuzeo na sebe i da pojača vojni sastav na Mojmilu za koji je procijenjeno da nije dobro postavljen, kao i da provjeri oficira Omera Žikića “koji slabo radi”.

Posljednju zabilješku načinio je 12. aprila, dakle onoga dana kada je na Zlatištu zarobljen od strane pripadnika Armije BiH nakon što je imao sastanak sa predstavnicima mjesnih zajednica Širokače, Brusa i Vraca. Na ovaj sastanak je otišao sa zahtjevom, kako je pribilježio, “da se Zlatište prepusti vojsci i da se oslobodi opštinski objekat na Brusu”.


(par zar još ikoga čudi, zašto su Bošnjaci toliko nastradali u ratu, kad su ovakve vođe imali)